Veliki
postotak opće populacije ima određeni stupanj oštećenja sluha,
a učestalost oštećenja sluha varira prema pojedinim dobnim
skupinama. Kod mladjih od 18 godina postotak oštećenja sluha
iznosi oko 2%, a kod starijih od 65 godina preko 30% opće
populacije. Oštećenje sluha, prema stupnju težine, kreće se od
blage nagluhosti do potpune gluhoće. Osobe koje imaju i blaže
oštećenje sluha često imaju poremećaj u komunikaciji, osobito
u otežanim uvjetima slušanja, npr. prisutnost okolne buke.
Također, osobe s oštećenim sluhom imaju teškoće pri slušanju
radija ili televizije, te često imaju šum u uhu ili smetnje
ravnoteže. Oštećenje sluha može biti urođeno, najčešće
nasljedno, te stečeno, uzrokovano zaraznim bolestima,
lijekovima, ozljedom ili bukom. Prema tipu oštećenja sluha
nagluhost može biti provodna ili zamjedbena. Kod provodne
nagluhosti radi se o smetnjama u vanjskom ili srednjem uhu, a
u ovisnosti o uzroku može se liječiti lijekovima ili
operacijom. Kod zamjedbene nagluhosti radi se o oštećenju u
unutrašnjem uhu ili oštećenju viših razina slušnog puta, a
najčešće se radi o oštećenju slušnih stanica unutarnjeg uha.
Vrlo su skromne mogućnosti liječenja kod zamjedbene nagluhosti
te je kod takvih pacijenata potrebno sluh rehabilitirati uz
pomoć slušnih pomagala.
Slušno
pomagalo je elektronički uređaj koji pojačava zvuk iz okoline,
odnosno olakšava slušanje, a sastoji se od minijaturnog
mikrofona, pojačala i zvučnika. Osnovni tipovi slušnih
pomagala su kanalni i zaušni. Prednost zaušnih aparata je
dostupnost pri podešavanju aparata i otpornost na ušnu smolu i
sekreciju iz uha. Prednost kanalnih aparata je njihov smještaj
u zvukovodu, odnosno njihova «nevidljivost». Tipovi slušnih
pomagala s obzirom na elektronički mehanizam su analogni i
digitalni, što određuje kvalitetu u reprodukciji zvuka, ali i
cijenu samog uređaja. Suvremeni uređaji su razvojem
tehnologije sve savršeniji i sve minijaturniji. Najsuvremenija
slušna pomagala su programabilni digitalni elektronički
uređaji, zapravo minijaturni kompjuteri potpuno smješteni u
zvukovod (slušni kanal), koji se automatski mogu podešavati
prema trenutnim promjenama zvuka okoline te omogućuju bolje
slušanje i razumjevanje govora. Potrebno je vrijeme i
strpljenje da se uho navikne na novi način slušanja. Mozak
osobe oštećena sluha mora se postupno naučiti obrađivati
poboljšane i pojačane akustične signale koje prima putem
slušnog aparata. U svjetu je trend da slušni aparat bude
namjenjen individualnom korisniku, ne samo svojim tehničkim i
slušnim karakteristikama, već i dizajnom, tako da on postaje i
trendovski modni detalj poput primjerice dizajnerskih naočala.
Postoji tip slušnih pomagala skrivenih u naočalama koji ima
dodatni mikrofon u smjeru gledanja i može posebno pojačavati
govor osobe s kojom se razgovara. Određene tipove slušnih
aparata mogu koristi i osobe koje nemaju oštećen sluh, npr.
uređaj koji može pojačati govor u vrlo bučnom okruženju,
odnosno koji filtrira ambijentalnu buku. Postoje uređaji koji
mogu reproducirati razgovor te mogu pomoći da se upamti nečije
ime prilikom upoznavanja ili mogu ponoviti zadnjih nekoliko
rečenica ukoliko netko izgubi 'nit' tijekom razgovora. Takvi
uređaji postupno postaju potreba u svakodnevnom, a osobito
poslovnom komuniciranju, pogotovo iz razloga što se buka u
društvenom okruženju sve više pojačava i otežava komunikaciju.
Digitalna industrija izbacuje na tržište sve savršenije
audiouređaje (CD ili MP3 playere, mobilne telefone i sl.) koje
danas posjeduje gotovo svaka osoba zapadnog civilizacijskog
okruženja te omogućuje sve bolje korištenje slušnih
potencijala suvremenog čovjeka, ali i povećava rizik od
eventualnog oštećenja sluha.
Postoje
oštećenja sluha koja spadaju u 'ničiju zemlju', pacijent čuje
predobro da bi mu se ugradila umjetna pužnica, a loše da bi
koristio slušno pomagalo. Takav pacijent može dobiti tzv.
ugradbeno slušno pomagalo. Ima nekoliko različitih tipova
takvih uređaja. Vibrant
sound bridge ili
zvučni most
je
ugradbeni uređaj koji
nalikuje umjetnoj pužnici,
ugradjuje
se iza uha,
ali
se kod
njega ne otvara
unutarnje uho radi
postavljanja elektrode, već
se
unutarnji dio uređaja
fiksira na slušnu
košćicu
(inkus),
koji
vibrira i prenosi vibracije u unutarnje uho.
BAHA (bone anchored
hearing aid) je ugradbeni uređaj koji se sastoji od
titanijskog implanta koji se ugradjuje u kost iza uha i
zvučnog procesora te omogućuje direktno zvučno podraživanje
unutarnjeg uha preko kosti. Ono se može ugraditi kod osoba
koje imaju provodnu ili mješovitu nagluhost, kod npr.
kongenitalne anomalije srednjeg uha i/ili zvukovoda, kronične
upale srednjeg uha i/ili zvukovoda, stanja nakon radikalne
operacije srednjeg uha, otoskleroze i sl. BAHA se također može
ugraditi kod teže jednostrane nagluhosti ili gluhoće, pri čemu
se uređaj postavlja iza
bolesnog uha, zvuk se prenosi kroz kost do zdravog uha te
pacijentu omogućuje bolju je razumljivost u buci, stereofonsko
slušanje te omogućuje bolje određivanje smjera zvuka. Uređaj
ima takav smještaj da se može prekriti kosom te se ne mora
vidjeti, ne nalazi se u zvukovodu (ukoliko postoji kronična
upala i iscjedak iz uha) i vanjski dio se može jednostavno
skinuti, primjerice kod kupanja.
Dakle,
koliko postoji sumnja na oštećenje sluha, osobu treba uputiti
na ispitivanje sluha specijalisti
otorinolaringologu /
audiologu, koji može pregledom i specifičnom dijagnostičkom
obradom utvrditi uzrok, tip i stupanj nagluhosti te ukoliko
postoji potreba propisati odgovarajuće slušno pomagalo.
