Sluh je osjetilni
modalitet koji omogućuje percepciju zvuka. Zvuk je
frekvencijsko područje (20 do 20 000 Hz) valovitog gibanja
zraka, tekućine ili čvrstog tijela koje ljudsko uho može čuti.
Zvuk iz čovjekove okoline se prenosi kroz zvukovod i uzrokuje
titranje bubnjića. Titranje se dalje prenosi preko lanca
slušnih košćica do unutarnjeg uha gdje dolazi do pomicanja
perilimfatičke tekućine i do podraživanja osjetnih slušnih
stanica. Nakon što su podražene osjetne slušne stanice dolazi
do pretvaranja mehaničke energije zvuka u električni impuls
koji se provodi putem slušnog živca i slušnog puta do moždane
kore gdje nastaje svjesna percepcija zvuka. U sekundarnim
slušnim centrima u mozgu pohranjene su slušne slike koje
omogućuju razumjevanje slušne poruke i govora. Razvoj sluha
omogućava razvoj govora te predstavlja temeljni preduvjet
verbalne komunikacije.Evolucijski
gledano zvuk predstavlja značajnu informaciju iz okoliša. Neki
zvukovi mogu upozoriti na potencijalnu opasnost, primjerice
napad predatora ili dolazeći automobila u prometu. Neki
zvukovi mogu uzrokovati zadovoljstvo i uhodu, glazba ili
zvukovi iz prirode, primjerice šum potoka i pjev ptica.
Zvukovi su povezani s emocijama putem veza slušnog puta i
limbičkog sutava mozga. Unutarnje uho, osim što prima zvuk,
također i emitira zvuk kontrakcijom slušnih stanica. Taj
fenomen se naziva otoakustična emisija i može se koristiti u
dijagnostičke svrhe za ispitivanje oštećenja sluha i koristi
se za probir novorođene djece na oštećenje sluha u svim
hrvatskim rodilištima.
Ispitivanje sluha (audiometrija)
Ispitivanjem sluha
ili audiometrijom utvrđujemo ima li ispitanik uredan sluh ili
postoji oštećenje sluha. Ukoliko postoji oštećenje sluha,
pregledom i dijegnostičkom obradom utvrđujemo vrstu, mjesto i jačinu oštećenja sluha.
Prema odnosu zračne i koštane vodljivosti, nagluhost može biti
provodna ili zamjedbena (senzoneuralna). Određivanje mjesta
oštećenja sluha ili topodijagnostika je preduvjet za
postavljanje ispravne dijagnoze i uspješno liječenje. Mjesto
oštećenja sluha može biti: vanjsko uho, srednje uho, unutarnje
uhu, slušni živac i centralni dio slušnog puta (moždano deblo,
subkortikalne jezgre, moždana kora).
Pretrage koje
koristimo u audiometriji za određivanje vrste, mjesta i jačine
oštećenja sluha su: akumetrija, tonska audiometrija (TA),
govorna audiometrija (GA), timpanometrija (TG), kohleostapesni
refleks (STAR), otoakustična emisija (OAE), audiometrija
evociranih potencijala moždanog debla (BERA), supraliminarna
audiometrija (SA) – ABLB, SISI, Langenbeckov pokus, TDT.
Akumetrija, tonska audiometrija i govorna audiometrija spadaju
u subjektivne metode. U objektive metode spadaju
timpanometrija, kohleostapesni refleks, otoakustična emisija i
audiometrija evociranih potencijala moždanog debla. U
ispitivanju oštećenja sluha možemo se služiti i drugim
dijagnostičkim metodama, npr. ispitivanjem ravnoteže, imaging
metodama (kompjuterska tomografija, magnetska rezonanca) i sl.
Akumetrija predstavlja
ispitivanje sluha glazbenim ugađalicama. Ona nam pomaže pri
utvrđivanju stanja sluha i određivanju mjesta oštećenja sluha.
Služimo se s nekoliko pokusa. Pokus zračne vodljivosti
uspoređuje prag čujnosti oba ispitanikova uha i uredno čujućeg
uha te nam pokazuje radi li se o jednostranoj ili obostranoj
nagluhosti. Pokus po Weberu uspoređuje prag koštane
vodljivosti oba ispitanikova uha. Ukoliko je oštećenje
jednostrano, pri provodnoj nagluhosti ispitanik lateralizira
na nagluhu stranu, a kod zamjedbenog na zdravu strano. Pokusom
po Rinneu uspoređujemo prag zračne i koštane nagluhosti za
svako uho. Na urednom čujučem uhu, odnosno ukoliko nema
provodne nagluhosti, zračna vodljivost je bolja od koštane.
Ukoliko je zračna vodljivost lošija od koštane, pokus po
Rinneu je «negativan» i postoji postoji provodna nagluhost.
Schwabachovim pokusomuspoređuje se prag koštane vodljivosti
ispitanika i ispitivača. Ako ispitanik čuje kraće vrijeme nego
ispitivač, pokus po Schwabachu je «skraćen», a oštećenje sluha
je zamjedbeno.
Jedan entitet treba
posebno istaknuti kao hitno stanje - to je iznenadna nagluhost ili iznenadno
zamjedbeno oštećenje sluha (Hypoacusis perceptiva subita).
Radi se o zamjedbenom oštećenju sluha, koje nastaje trenutačno
ili u periodu od nekoliko dana. Uzroci mogu biti različiti
(vaskularni, upalni, imunološki, metabolički, toksični), a
oštećenje je najčešće jednostrano, rijetko obostrano. U
određenom broju slučajeva dolazi do spontanog oporavka sluha.
Kod nekih pacijenata zaostaje oštećenje sluha. Ukoliko se
ustanovi zamjedbeno oštećenje, pacijenta je potrebno hitno
uputiti na spec. ORL obradu i liječenje. Liječenje je to
uspješnije što se s njime započne ranije.
